more from
Geenger Records
We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

33 balade

by Dunja Knebl

/
  • Compact Disc (CD) + Digital Album

    3CD Box + 36-page booklet

    Includes unlimited streaming of 33 balade via the free Bandcamp app, plus high-quality download in MP3, FLAC and more.
    ships out within 2 days

      €14 EUR or more 

     

  • Streaming + Download

    Includes unlimited streaming via the free Bandcamp app, plus high-quality download in MP3, FLAC and more.
    Purchasable with gift card

      €7 EUR  or more

     

1.
Jelka je zaspala Jelka je zaspala na dunajskem bregu, Jelka je zaspala na dunajskem bregu. Nju je zvala majka s pisanoga ganjka: „Hodi dimo Jelka, došli su snaboki! Došli su snaboki, sedmera kolija, Najzadnja kolija gizdavoga Pavla.“ „Ne dajte me, majko, gizdavomu Pavlo, Gizdavomu Pavlo, hudomu tolvajo!“ „Kak te ne bi dala, lepi dar dobila, Kak te ne bi dala, lepi dar dobila! Ja sam ti dobila lepi svilni robac, A tvoj stari oček lepo kuno kapo!“ Kak je to začula, mam si je je sela, Mam si je je sela v Pavlovo kočijo. „Bledi mesec sveti, kaj najbole moreš, Tiraj kučiš konje, kaj najbole moreš, Da ne bode Jelka pute spoznavala, Pute spoznavala, k majki dohajala.“ Dopelali su se v Pavlovo dvorišće, Jelka doli stala, zajček je postala. Uzel Pavel svoju i hrđavu pušku, Strelil je zajčeka, zajček postal Jelka. „Teci, krvca, teci, do me majke dvora, Da bu majka znala kome me je dala, Gizdavomu Pavlu hudomu tolvaju, Gizdavomu Pavlu, hudomu tolvaju.“ Uzel Pavel svoju i hrđavu pušku: „Oj, kovač, kovače, ma hrđava puška, Koja je ubila devet ljuba moji I desetu Jelku u mojemu dvoru.“ Jelka’s parents arrange for her to marry the notorious Pavel. Although Jelka begs her mother not to give her away, she’s told there’s no going back because the dowry has been received from the future husband - a pretty silk scarf for the mother, and a nice mink cap for the father.
2.
Konjska konjarica Došla nam je zapoved od svetloga cara Da se saki junak zapisati mora. Saki otec, mati, mora sinka dati, Kaj budu morali k cesaru jahati. Saki otec, mati, imali su sinka, Samo nej imela Radović 'dovica. Nek je samo mela tri jedine ćerke, Tri jedine ćerke, svoju velko žalost. „Nikaj, mama, nikaj, zutra vam bu sejem, Zutra vam bu sejem v pisani Lendavi. Tam vi kup'te meni vranića konjića, Koga bum jahala do svetloga cara.“ „Dobro jutro, Bog daj, gospon svetli cesar!“ „Dobro jutro, moji junaki konjari!“ Svako jutro rano v štalici sfućkava, V štalici sfućkava, konjića sčesava: „Konji, moji konji, svi četiri šargi, Devet let vas hranim, već vas duže nemrem. Pričel mi je cvetek na prsej cvetati, Pričeli su mene junaki spoznati.“ Cesar ju je sam dal pred sebe dozvati, Pred njim se morala do gologa sleći. „Do ve si mi bila moj povolen sluga, Od vezda pak budeš moja draga ljubav. Do ve si mi bila konjska konjarica, Od vezda mi budeš moja grličica.“ The emperor issues an order that a young man from each family must surrender to serve him. Misfortune that Radović the Widow had no son, but three daughters instead. One of the daughters dressed as a young man and went to serve the emperor as a stable-boy. After nine years, she bid her horses adieu because of her blooming bosom that had started to attract the men. Hearing rumours, the emperor summoned her and ordered her to undress in front of him, and then said, “You’ve been a good servant till now. As of today, you shall be my dear lover.”
3.
Sveča dogorijeva Sveča dogorijeva, gazda umrijeva, Plaća gazda, plaća, svega vernog slugu. „Veno su ti moje gore i planine!“ „Nit sam za jne služil, niti moje budu.“ „Veno su ti moji si četiri konji!“ „Nit sam za jne služil, niti moji budu.“ „Veno ti je moja najstareša čerka!“ „Nit sam za jnu služil, niti moja bude.“ „Veno ti je moja lepa sredna čerka!“ „Nit sam za jnu služil, niti moja bude.“ „Veno ti je moja ponajmlajša ćerka!“ „Nju sam si zaslužil, za jnu bi i molil.“ Sveča dogorijeva, gazda umrijeva, Plaća, gazda, plaća svega vernog slugu. The candle is burning out. The master is dying and wishes to reward his faithful servant. The servant is given land, but he rejects this saying he never waged for it. He rejects his master’s four horses with the same words, and then refuses the eldest daughter and then the middle one. Eventually he takes the youngest, saying she’s the reward he has been serving for.
4.
Urodila šenica belica Urodila šenica belica, nju mi žanje, Nju mi žanje, dever, nevestica. Cel dan, cel dan žanju, reči ne govore, Progovara, progovara, dever nevestici: „Alaj, alaj, nevo, što si tak turobna?“ „ Kako ne bi, kako ne bi, turobna ja bila? Već je, već je evo devet godin dana kak sam pošla, Kak sam pošla za tvog braca Pavla. Dovezla sam devet blazin' novih, ni tri noćce, Ni tri noćce, na njih spala nisam. Ni tri, ni tri noćce na njih spala nisam, Već iz sela, već iz sela prelepa devojka.“ "Ćuti, ćuti, moja, ti mlada nevesta, Ja pošaljem, ja pošaljem braca u livadu. Ja pošaljem braca u livadu, A ti legni, a ti legni na svoju postelju.“ Kad je, kad je bilo noći u polnoći, A kad eto, a kad eto iz sela devojke. Čižmom, čižmom lupa, suknjom podšripljuje: „Otvaraj mi, otvaraj mi, dragi Pavle, vrata!“ Na to, na to se je bratec rasrdio, Pa izvadi, pa izvadi sablju od bedrice. Udario svoga brata dragu, Udario, udario, dragu po pojasu. Tako, tako ju je milo udario, Da na sablji, da na sablji čedo izvadio. A young wife was reaping wheat with her brother-in-law. After a whole day in silence, he asked why she was so sad. "Nine years have passed since I married your brother, Pavel. It’s not I who’s been sleeping on the linen I brought with my dowry, but a beautiful maiden from the village.” “Say no more. I’ll send my brother to the field and you lie in your bed freely.” At midnight, the young girl from the village was heard banging on the door, calling Pavel. In anger Pavel’s brother stabs the young girl to death and realises he’s also killed an unborn child.
5.
Janica devojka Rani majka Janico devojko, mlado joj je Turkom obećala. Kad je Anka velika narasla, po njo došli Turki graničari. Po njo došli Turki graničari, graničari, Turki janjičari. Zdalka je je majka opazila, a Janica još tri put z daljega. „Oj, Janica, drago dete moje, obuči se što najlepše znadeš: Crno svilo i pačalad beli, pa se legni u ladno komorko!“ Došli Turki k Janičine majke: „Dober večer, naša stara mati! Dober večer, naša stara mati! Gde je Vaša Janica devojka?“ „Janica je zdravna umirala, ja jo nesem pokopati dala.“ To se Turku verovalo neje, na njo meče kačo jadovačo. Kača puzi, ni vgristi jo neće, Janica se ni krecnoti neće. Na njo meće to vatrico žarko; vatra gori, ni speći je neće. Vatra gori, ni speći je neće, Janica se ni krecnoti neće. Na njo meće svojo desno ruko, malo da se nasmejala neje. Anku meće v šarene kočije, al' govori Janica devojka: „Ta prokleta moja stara mati, koja me je Turkom obećala.“ Her mother promised her to the Turks when Janica was still little. The day came when mother and daughter realised the Turks were coming to claim Janica. Mother instructed Janica to play dead, but the Turks wouldn’t be fooled. Janica is taken away in a fancy carriage, but she curses her elderly mother for selling her.
6.
Ivanova ljuba Šetala se Ivanova ljuba, gore dole po zelenoj bašći. Svakomu je cvitu pripjevala, ponajviše stručku ružmarina: „Ružmarine, moje rosno cviće, ti se cvateš, al sjemena nemaš, Kano i ja, Ivanova ljuba - Ivu ljubim, a ja čeda nemam.“ To j' slušala Ivanova majka, pa je njojzi vrlo žao bilo. Jedva čeka da večera dođe, da joj Ivo sa salaša dođe. „Oj, moj Ivo, moj sine jedini, ljubu ljubiš, al' ti čeda nemaš, Il' ne znadeš, il' za to ne haješ, kako tebe tvoja ljuba kune.“ To je Ivu vrlo žao bilo, pa on ide ljubi na čardake. Ivo trže noža iza pasa, i udari ljubu po pojasu, Kako ju je lako udario, na nože je čedo izvadio, Zamota ga u bela maramu, pa ga meće sebi u džepove, Pa ga nosi svojoj staroj majci: „Evo ti majko, zelena jabuka kojoj nisi ni dozreti dala!“ I udari majku po srdašcu, kako ju je lako udario, Sa crnom ju zemljom sastavio. Another “cruel mother ballad” where scheming leads to three deaths: the mother lies to her son that his wife was cursing him for still not bearing a child, and in his fury, Ivo stabs his wife with a knife, killing not only her but their unborn child. Then, he stabs his mother in the heart for the tragedy inflicted by her lies.
7.
Bijeli grad i zmaj Kod Širena grada bijeloga, tam veliko jezero bijaše. Tam duboko jezero bijaše, zmaj nemili u njem prebivaše, Što junake ždere oružane, još i dobre konje osedlane. Strahovita ta aždaja biše, iz jezera glavu podizaše. Strahovito pram gradu zvizdaše, cijelom gradu straha zadavaše. A od jada i nevoje ove grad mu dava mita i darove. Na dan ovcu i mladu djevojku, ne gledajuć ucviljenu majku. A kada mu mita ne davaše - aždaja ga sama uzimaše. Jer skakaše gradu na bedeme, čini padat mrtvim na stotine. A reinterpreted shorter version of the “St. George and the Dragon“ ballad in which the lyrics follow the well-known story up to the point where the dragon gets all it demands from the people by endless deadly threats.
8.
Bogdanova ljuba Imel Bogdan devet vinograda, se je zapil i na krčmu znosil. Neje imel s kime naplaćati, vodi Bogdan ljubu na prodaju. Ni se mogel dugo kupec najti, dok ni došlo jeno mlado Turče. „Kaj je cena Bogdanici mladoj?“ „Njoj je cena tri tovara blaga.“ „Bogdanica, ti si jako lepa! Imaš koga od svojega roda?“ „Imam, imam jenu staru majku i jenoga braca rođenoga.“ „Bi l' ga mogla po čem poznavati?“ „Mogla bi ga, mogla poznavati, Kada ga je majka porodila na čelu mu znamenje ostalo.“ „Zdravo jesi, moja sestra mila! Zdravo jesi, moj jedini svače! Nemoj sestru ti na Pazar vodit, ni za skupe novce prodavati! Nemoj sestru ti na Pazar vodit, ni za skupe novce prodavati! Na čast tebi tri tovara blaga, pa naplati one teške duge!“ Bogdan had nine vineyards but lost all his wealth to booze at the local tavern. When he was penniless, he decided to sell the only thing that remained- his young wife. At the market, a young Turk wanted to buy Bogdan’s wife. What a surprise when they recognised each other to be brother and sister by the birthmark on the Turk's forehead. Bogdan’s debts were settled by his newly discovered brother-in-law and he didn’t have to part with his young wife
9.
Zabranjeno grozdje Snoćka sam si kesno ljubicu dopeljal, Ona nije štela nikaj večerjati. Taki po večerji glava zabolela, Vu rumenu zorju sineka rodila. Ona poželela to medeno grozdje S kraljovoga vrta, s dalmatina trsa. „Idi, Đuro,idi, pak mi ga donesi, Samo, Đuro, pazi, Da te ne zapazi - ta mlada kraljica.“ Prvi grozd zareže, sretno ga odreže, Drugi grozd zareže, sretno ga odreže. Tretji grozd zareže, nesretno ga 'dreže, Spazila je njega ta mlada kraljica, Mam ga je strelila. Vidiš, Đuro, vidiš, svoju mladu ljubu, Vidiš, Đuro, vidiš, jenu velku želju. To je tebi treba, tvoji mladi ljubi, Kaj si to ti želiš, kaj je tuđi ljudi. Late last night I brought my sweetheart home. She refused supper and her head began to ache. In the golden dawn she gave birth to a baby boy. She craved for some sweet grapes from the King’s garden. “Go, Đuro, go and fetch me some, but don't let the young Queen see you.” Đuro was lucky cutting off the first bunch, and lucky for the second. He ran out of luck on the third: the young Queen saw him and shot him down. See, Đuro, what your young sweetheart’s craving has done? It’s what you both deserve for stealing what belongs to others.
10.
Kralj i devojka Igral se je kralj s devojkom od večer do ranja, Kad su se već naigrali, devojka plakala. „Ne plač, mila, ne plač, draga, dam ti vernog slugu, Dam ti svoga vernog slugu i četiri konja.“ „Kaj mi treba veran sluga, kad nemam gospona, Kad ja nemam gospodina i srcu dragoga.“ Kralu se je zasenjalo da devojka vmrla; On je rekel svome slugi nek zapreže konje. „Potiraj je malo bole, da idemo dale!“ Kad su došli malo dale, čuli su zvonare. „Mili moji, vi zvonari, komu to zvonite?“ „Jednoj mladoj devojčici ka v žalosti vmrla.“ „Potiraj je malo bole da idemo dale!“ Otišli su malo dale, našli su grobare. „Mili moji, vi grobari, komu grob kopate?“ „Jednoj mladoj devojčici ka v žalosti vmrla.“ „Potiraj je malo bole da idemo dale!“ Kad su došli malo dale, sreli su trogare. „Mili moji, vi trogari, koga to nosite?“ „ Jednu mladu devojčicu ka v žalosti vmrla.“ „Mili moji, vi trogari, denite ju doli, Da ju vidim svojma očma, kakoga je lica.“ Premoknole njegve oči, nabrusil je sablju, Nabrusil je svoju sablju, prebol si je srce. „Ti si za me smrt podnesla, bodem i ja za te.“ A king was having his way with a young girl from dusk till dawn. After play, the young girl was in tears. The king promised her a servant and four horses. The young girl refused saying she had no use for such gifts less her master and the onedear to her heart by her side. The king dreamed the girl had died. Realising the truth, his eyes filled with tears seeing her to the graveyard. He sharpened his sword and stabbed himself in the heart saying: “You died for me, I die for you.”
11.
Majka i sinek Majka je sineka vu vojnu spravljala, Vu vojnu spravljala brašju nakladala. Brašju nakladala, lepo navučala: „Idi, idi, sinek, pak mi lepo hodi, Pak mi lepo hodi, pak mi dober bodi! Ne pij sinek vodu sake kolomije, Ne pij sinek vino sake krčmarije!" Prva glida ide, pred ju majka zide: „Junaki, junaki, trudna deca moja, El ste de videli sinka jedinoga?“ „Nesmo, majka nesmo, da bi ga se vidli, Da bi ga se vidli nej bi ga poznali.“ Druga glida ide, pred ju majka zide: „Junaki, junaki, trudna deca moja, El ste de videli sinka jedinoga?“ „Jesmo, majka, jesmo, vu širokim polu, Vu širokim polu, na visokim štuku. Na visokim štuku, pod svilnim šatorom. Žveglice zigrava, rane premišljava, Trava detelina mehka mu blazina, Topolovo listje beli vihalniči, Sraka regetalja jegva narekalja, Tej drobne ftičice jegve sprevodice.“ A mother prepares her son for war by giving him all the advice she can think of. Time passes and after searching for him, she finds out that her son is dead.
12.
Potopljeni svatovi Ženil se je mladi junak, preko mora crlenoga. Kad je išel k mile drage, sve je morje suvo bilo, Kad je išel z milom dragom, sve je morje bregom teklo. „A jaj mene, kaj sad bode, što nam broda brodil bode?“ Progovore svi svatovi: „Naj ga brodi mlad zastavnik!“ Prime veslo v ruko desno, kak zabrodil, tak se vtopil. „A jaj mene, kaj sad bode, što nam broda brodil bode?“ Progovore svi svatovi: „Naj ga brodi mladi dever!“ Prime veslo v ruko desno, kak zabrodil, tak se vtopil. „A jaj mene, kaj sad bode, što nam broda brodil bode?“ Progovore svi svatovi: „Naj ga brodi mladoženja!“ Prime veslo v ruko desno, kak zabrodil, tak se vtopil. Al proplače njegva mlada: „A jaj mene, kaj sad bode, A jaj mene, kaj sad bode, kuda jadna sada pojdem? Ako dojdem k svoje majke, eto ćerke, zeta nema! Ako dojdem k njegve majke, eto sneje, sina nema! A jaj mene, kaj sad bode, kuda jadna sada pojdem? Svem sam svatom dare dala, samo mi je jeden ostal, Samo mi je jeden ostal: crni rubec crne svile. S njim si svežem tužne oči, pa za dragem v morje skočim.“ A young man was to be wed to a maiden from the other side of the red sea. On his arrival the tide was low, but returning with his bride, the waters rose. One by one, all who steered the vessel drowned, even the bridegroom. Teary eyed, the young bride said: “Oh! Where will I go now? Mother will ask for her son-in-law. Mother-in-law will ask for her son. I still hold one wedding gift: a black silk scarf. I shall cover my sad eyes with it and follow my sweetheart into the abyss.”
13.
Lepa Katalena Švel šivala lepa Katalena, Zlatnom nitjom, srebrnom iglicom. Hiti platno u komorku hladnu, A iglicu na črnu zemljicu. Obula je dragoga čižmice, Oblekla je njegvu dolamicu. Pak jahala u tu tursku zemlju. Da je došla na turski mostičec, Turki su je po turski pitali: „Salag sija, neznani delija!“ „ Salag malag turski janjičari!“ „Kamo jašeš neznani delija? Ali jašeš k ranomu obedu? Ali jašeš k toj kesnoj večerji? Ali jašeš devojane zbirat? Ali jašeš robje van skupjevat?“ „Niti jašem k ranomu obedu, Niti jašem k toj kesnoj večerji, Niti jašem devojane zbirat, Nego jašem robje van skupjevat.“ Da je došla do temne temnice Vudrila je z batom po Vadanu, Prijela je dragoga za ruku, Pak ga dela pred se na konjiča. Da su prešli čez turski mostičec, Ona ga je kojekaj pitala: „Da li poznaš svoju dolamicu?“ „Nit ju poznam nit ju nosil bodem!“ „Ali poznaš svoga vrana konja?“ „Nit ga poznam nit ga jahal bodem!“ „Ali poznaš svoju mladu ljubu?“ „Nit ju poznam nit ju ljubil bodem: Da bi moja verna ljuba bila Nej me bila z batom vudarila.“ „Ja sam tebe zato vudarila, Kaj se ne bi drugi domišljali. Kaj ja jesam tvoja verna ljuba.“
14.
Đuro imal mladu lubu Đuro imal mladu lubu, Đuro imal mladu lubu. Došel k jemu gospon mladi, onda jemu gospon veli: „Daj mi, Đuro, svoju lubu, na jan denek za spomenek, Jadnu noćku za ljubavu, dam ti za nju tristo zlati!“ Onda Đuro ovak veli: „To bi moglo dobro biti. To bi moglo dobro biti, bar bi imal kaj brojiti.“ Onda Đuro ovak veli: „Idi, idi, moja luba! Na jan denek za spomenek, jadnu noćku za ljubavu.“ Prešel mi je jaden denek, prešla mi je jadna noćka. Onda Đuro ovak veli: „Nega išće lube dimo. Ite, mama moja, po nju, ite vi po lubu moju!“ Onda išla mama po nju, išla je po snehu svoju. „Hodi dimo, sneha moja, sinek ti se jako plače!“ „Naj se plače kak se oće, ja pak nigdar nejdem dimo! Nesu lube na prodaju, nek su lube za ljubavu. Ki me kupil, naj me ljubi, ki me prodal, naj me zgubi!“ The same story (but different melody) as in the ballad “Moj Đurinec vince toči” (No. 31) Đuro agrees to give his wife away for a day and a night to a gentleman for money. After a night and a day, Đuro sends his mother to fetch his wife. The young woman refuses to come back saying: “He who has bought me will love me, he who has sold me will lose me. Lovers should be loved, not sold.”
15.
Markec išel v taborec Markec išel v taborec, domaj stavil Katicu, Domaj stavil Katicu, lepu vrtnu ružicu. „Oj, mamica, mamica, pazite na Katicu, Kad bu dete rodila podajte joj vodicu!“ Išla majka vu goru da donese vodice, Listiće odgrnula, kačicu odvalila. Kača pusti čemera, majka toči pehara, Majka toči pehara, da odnese Katici. „Oj, mamica, mamica, podajte mi vodice!“ Nije dala vodice, već je dala otrova. Kak je Kata popila mom je dušu spustila. „Oj nesretna maćeha, kaj si sad napravila?“ „Oj mamica, mamica, de je naša Katica?“ „Kaj ti ja znam kam ti je, dišla ti je na pole.“ Markec zezul čižmicu pak je vudril narbicu, Vrata se otvorila, nutri videl mrtve dva. Nutri videl mrtve dva, Katicu i Iveka, F komorki zagrljeni, na drugi svet otpravljeni. „Oj,mamica, mamica, idmo mi dva ruže brat, Kaj 'mo mrtve kinčali, na drugi svet otpravljali“ Kak se majka prignula da bi ružu ftrgnula, Markec spukne sablicu, odseče majki glavicu. „Idi glava za glavom, idi duša za dušom, Ti fčinila mrtve dva, ja načinil tretjega.“ Before going to serve in the army, Markec asked his mother to care for his pregnant wife Katica, and help her give birth by fetching some water. When Katica was in labour, mother gave snake-poison for of water. When Markec came back asking for his wife, mother pretended she knew nothing. Upon finding both his Katica and child dead, Markec invited his mother to come and pick some flowers for the burial. When mother stopped to pick a rose Markec severed her head saying: “A head for a head, a soul for a soul!”
16.
Divojka i ranjeni junak Otišla divojka za goru zelenu, Za goru zelenu po vodu studenu. Kad divojka došla na vodu studenu, Pokraj vode našla ranjenog junaka. Kad divojka bliže, junak glavu diže, Junak glavu digne, divojka pobegne. „Ne ostavljaj mene, prelepa divojka, Neg mi beri travu, pak mi veži glavu! Ako ja ozdravim, tebe ne ostavim, Ako ne ozdravim, konja ti ostavim.“ Divojka je stala, junaka slušala, Travu zebirala, glavu mu vezala. Zarasle su rane na glavi junaka, Junak je ozdravil, divojku ostavil. Divojka je za njim suze prolevala, Nevernog junaka strašno zaklinjala: „Naj ti vene srce ko makovo zrnce, naj ti vene duša kak na suncu ruža!“ Divojačku kletvu nebo poslušalo, Nevernom junaku kaštigu poslalo. Zvračil si je negda bil ranjenu glavu, Ali neje zvračil na svom srcu ranu; Venolo mu srce kak makovo zrnce, Venola mu duša kak na suncu ruža. A girl went to the green hills to fetch fresh water. There, she found a wounded man by the spring and fled. “Don’t leave me, beautiful girl, but find some herbs to heal my wounds. If I live I will never leave you, if I die I will leave my horse to you.” The girl did what the man asked for. His wounds healed, but he left. The girl shed many tears and cursed: “Let your heart wither like a poppy seed, let your soul wither like a rose in the sun!” The young man’s head healed but never the wound in his heart. It withered like a poppy seed and his soul like a rose in the sun.
17.
Đuro mlad mladenec „Đuro mlad mladenec, moj zeleni venec, Kaj čekaš, kaj kaniš, kaj po me ne dojdeš? Po me su hodili troje fele ljudi, Troje fele ljudi, mladi Latinčari.“ „Či su ti hodili zakaj si ne išla? Či su ti hodili zakaj si ne išla?“ „Išla bi ja, išla, na te sam mislila, Na te sam mislila, tebe sam čakala.“ „Jana, oj Janica, ne daj si igrati, Ne daj si igrati kre mojega dvora. V goslice igrati, v trubente puhati, V trubente puhati, v turski bobenj biti!“ Jana nej marala, igrati si dala, Jana nej marala, igrati si dala. V goslice igati, v trubente puhati, V trubente puhati, v turski bobenj biti. „Vidiš Đuro, vidiš, Janu ti peljaju! Vidiš Đuro, vidiš, Janu ti peljaju!“ Kad je Đuro videl, mahom doli opal, Mahom doli opal, odmah mrtev postal. „Nesi mi ga dala živoga gledati, Mrtvoga si gledi, sama stara baba!“ Jana asks Đuro why he hasn't come for her yet. Many have come to her door, but she still thinks of Đuro. Finally, Jana waits no more and marries another. Đuro's mother asks her son to watch Jana’s wedding procession. He looks at the procession and instantly dies of sorrow. Jana's words to Đuro's mother: “You didn’t let me be with him alive: now look at his dead body, all alone, you, old hag. “
18.
Banda zasvirala Banda zasvirala, draga zaplakala, Banda zasvirala, draga zaplakala. „Ne plač, mila, draga, ne daj srcu jada, Dosti ćeš plakati kad u logor pojdem. Onda me se, draga, budeš nadejala, Dok (s) suvog javora jabuka opadne. Koga buš sretala, toga buš pitala: „Jeste vidli, ljudi, mojega dragoga?“ „Jesmo ti ga vidli na rastovom kolu, Njegva mudra glava pod bregom krvava. Njegve žute lasi vetrić raspuvava, Njegve crne oči vrane raskluvale. Njegva britka sablja pod bregom hrđuje, Njegov vranić konjić na bregu s'rzuje. Njegva stara majka kod kuće splakuje, Njegva verna ljuba po krčmaj stancuje." Her sweetheart was recruited and she was saying farewell at the station. When the band began to play, she began to cry. “Don’t cry my dear, my love. You will cry well enough when I don’t return from war, and when you hear about the terrible way I died.”
19.
Prodana ljuba Đurek je bil tužen da je vnogo dužen. Njega su dolžniki naglo potirjali, On si je pak mislil kaj ve začel bode. Kaj ve začel bode, kaj ve prodal bode, On si je pak hotel majko prodavati. On si je pak hotel majko prodavati. Njega su susedi počeli karati: „Nahaj, Đuro, nahaj, majko prodavati! Ako majko prodaš drugo več ne dobiš. Rajše si ti prodaj svojo drago ljubo: Ako ljubo prodaš, drugo nazaj dobiš.“ „Čuješ, mila, čuješ, zutra ti bo sejem, Zutra ti bo sejem v pisani Lendavi.“ Dok su dohajali do Lendavski mostov Pred njega su stali dva mladi Turčini. „Čuješ, junak, čuješ, prodaj svojo lubo; Namo ti brojili, več bumo merili.“ Z jednom si je rokom ljubo Turkom daval, Z drugom si je rukom suzice zbrisaval. Đurek was troubled with his debts. He wished to sell his old mother but his neighbours talked him out of it this saying: “Don’t sell your mother, Đuro, you won’t get another one! Sell your dear lover instead; you’ll find another.” Đuro took his sweetheart to the market where they met two young Turks with a generous offer. Đuro held his sweetheart’s hand as he gave her away to the Turks while tears poured from his eyes.
20.
Na Dunajskem mostu Kaj se pripetilo na Dunajskem mostu? Junaka su hmorili, v Dunaj su ga hitili. Ne ga mogla voda vu sebi držati, Nego ga je hitila na goru visoku. Došla ga je majka budit, al' ne čuje, Žuti lasi runjavi k glavi su primržnjeni. Došel ga je japa budit, al' ne čuje, Črni pruslek baršunski k teli je prikapčeni. Došla ga je mila budit, al' ne čuje, Fini prsten srebrni k prstu je primržnjeni. Kaj se pripetilo na Dunajskem mostu? Junaka su hmorili zbog jene devojke. What happened on the Danube bridge? A young man was killed and thrown into the waters. The waters threw him onto the steep banks. His mother, father and sweetheart came and tried to wake him, but the young man didn’t hear. For he was murdered and thrown into the Danube for a young girl.
21.
Junak i tri divojke Hrani junak tri divojke, hrani junak tri divojke. Jednu hrani v ravnom polju, drugu hrani v vinskoj gori, Tretju hrani v belom gradu. Koju hrani v ravnom polju, ona mu je poručala: „Dojdi, dojdi, dragi golub, polje ti je obrodilo, Polje ti je obrodilo,saki snopek po dervenki.“ „Beri žitek, ma divojka, pak ga srani, dok ti dojdem, Dok ti dojdem vu pohode, Z gladnom vojskom ranjenikov.“ Koju hrani v vinskoj gori, ona mu je poručala: „Dojdi, dojdi, dragi golub, gora ti je obrodila, Svaki trsek po jakovcu.“ „Prešaj grozdje, ma divojka, pak pripravi slatkog mošta, Dok ti dojdem vu pohode z gladnom vojskom ranjenikov.“ Koju hrani v belom gradu, ona mu je poručala: „Dojdi, dojdi, dragi golub, sinka sam ti porodila.“ „Hrani mi ga, ma divojka, za dva, za tri lepa leta, Dok bu jahal, vranog konja, dok bu mahal kunom kapom, Dok bu ciljal silnom puškom, dok bu kresil svetlom sabljom, Dok po sinka golub dojde.“ Divojčice, čule glase; dve se žuhkro rasplakale, Treća se je nasmejala. Koja bila v ravnom polju, na zemlju je črnu pala, Doli pala, nigdar stala, Nije mogla klasje žeti, nit ga sranit za junake. Koja bila v vinskoj gori, dušicu je isplakala, Za junakom za golubom, Nije mogla grozdje brati, nit prešati za junake. Koja bila v belom gradu, gizdavo se nasmejala. Kušnula je v čelo dete, pak je ovak zapevala: „Hranila bum sinka svoga za dva za tri lepa leta Dok bu jahal, vranog konja, dok bu mahal kunom kapom, Dok bu ciljal silnom puškom, dok bu kresil svetlom sabljom, Dok po sinka golub dojde.“ Šetuvala se z boja vojska, šetuvala se gladna vojska, Došla vojska v ravno polje, vruće su ju rane pekle. „De si, de si, ma divojka, zakaj si se zaključala? Zakaj su ti prazni škednji? Zakaj polje zapušćeno?“ Zahman zove vojskovođa, divojčica mrtva bila. Šetuvala se dalje vojska, pak je došla v vinsku goru: „De si, de si, ma divojka, zakaj si me odurila? Zakaj su ti prazni lagvi, zakaj trsje zarašćeno?“ Zahman zove vojskovođa, divojčica mrtva bila. Šetuvala se dalje vojska, već je komaj rane nesla. Spazila je bele grade, gde na bregu počivaju. Vu gradu se pesma čula: „Hodi golub, hodi po me, Već ti sinek jaše konja, već ti maše s kunom kapom, Već ti cilja silnom puškom, već ti kresi svetlom sabljom, Znal bi sinek vojnu vodit…“ Visoko su beli gradi, visoko se pesma čuje; Nije mogla vojska gori, to joj rane nisu dale. Nije mogel golub gori, to mu grehi nisu dali… A young man had three young maidens as his sweethearts: one in the flat fields, one in the steep vineyards, and one in the white town at the top of the hill. The harvest was rich when the first maiden sent him a message to come and visit her, he told her to wait for him and save the crops when he comes with an army of famished soldiers. The second maiden sent him a message to come and visit her and see how nicely the vineyards had prospered. He told her to press the grapes and make wine for the time when he comes to visit her with an army of thirsty soldiers. The third maiden sent him a message to come and visit her and their new-born son. His reply was: “Take care of him until the day he rides a horse, shoots a gun, swirls his sword, and I will come for him.” The first two maidens heard the news and cried bitterly. The maiden in the fields fell down to the ground never to rise again. No more could she harvest the wheat and save it for soldiers. The maiden in the vineyards cried her heart out. She couldn’t pick grapes and make wine for the soldiers. The maiden in the white town laughed, kissed her son, and sang: “I will raise my son until he can ride a horse, shoot a gun, swirl his sword, and his father comes for him.” The army was on their way home and came to the plains wounded and famished. “Where are you my young maiden? Why have you locked yourself, why is there no grain?” The young man leading the command called in vain, the young girl was dead. The army came slowly to the steep vineyards. “Where are you my girl? Why are the barrels empty?” The girl was silent for she was dead. The army proceeded with great difficulty and with serious wounds. The soldiers saw the white town on top of the hill and heard a voice singing: “Where are you my darling? Your son can ride a horse now and he’s swirling his sword; he could easily lead an army.” High is the white town; the song is heard from above. The army couldn’t go there; its many wounds prevent it. Her sweetheart couldn’t climb up there - his sins wouldn’t allow it.
22.
Ovčar ovce pase Ovčar ovce pase vu mladu nedelju, On si je pak legel pod bukvu podrtu; Pod bukvom mu kriči jeno malo dete, Ovčar ide dimo, detešce pak za njim. „Dober večer Bog daj, moja mlada mama!“ „Kakša bi ja bila tvoja mlada mama! Stopram si ve sedim za stolom rumenim, Za stolom rumenim pod vencem črlenim.“ „Ti si mi, divojka, troje dece mama: Prvoga rodila, vu vodu pustila. Drugoga rodila, med svinje hitila, A mene tretjega pod bukvom 'stavila. Mene su hranile te nebeske ptice, Mene povijale kače jadovače. Tvoj črleni venec je peklenski zaves; Tva črlena parta peklenska žerjavka. Tvoj črleni pantlik je peklenski plamen.“ „Či sam ja tva mama, naj me strela vudri!“ Još ne zgovorila, strela ju vudrila. One day a shepherd was followed by a child to his home where a wedding was taking place. The child greeted the bride saying: “Evening, young mother!” The young woman was astonished and denied the truth, but the child said: “You’re the mother of three. You threw your first child into the river, the secondto the swine, and you left me, the third under a beech tree. I was raised by heavenly birds and poisonous serpents.” “If I’m your mother, let lightning strike me!” As she uttered those words she was struck by lightning.
23.
Fran i Lijana Fran se i Lijana v kamare zgovara, Oja na nina-ni nena, v kamare zgovara. Da te poć oni dva tja do Raba grada, Oja na nina-ni nena, tja do Raba grada. "Ti hodi, Lijana, majku svoju pitat, Oja na nina-ni nena, majku svoju pitat, A ja gren tentoga barčicu armižat, Oja na nina-ni nena, barčicu armižat.“ Kad su oni prišli na sred silna mora, Oja na nina-ni nena, na sred silna mora, Popuhnula bura, bura termuntana, Oja na nina-ni nena, bura termuntana. Utopil se je Fran i lipa Lijana, Oja na nina-ni nena, i lipa Lijana. Na Franu zgorela sveča od soldina, Na lipoj Lijani dumplir od cekina. Na Franu je zrasla kita mažurane, Na lipoj Lijani garaful s tri grane. Two young lovers, Fran and Lijana were making plans to sail in a small boat across the sea to the island and town of Rab. They planned to ask Lijana’s mother for her blessing but failed to do so. While they were still at sea a heavy storm began, drowning both lovers. Marjoram grew on Fran’s grave, and a carnations on Lijana’s.
24.
Na štacijonu vura toče Na štacijonu vura toče, moj me golob z cuga ljoče. „Hodi golob z cuga dolji, moje srce se reskolji.“ „Ja ti nemrem z cuga ziti, moram vojsku odsljužiti.“ The station clock is ticking, chiming, my sweetheart in the train is sighing. “Darling, please get off this train, my heart will break in two with pain.” “I can not get off, my darling, I must go and serve the army.”
25.
Pismo z Belovara Došlo pismo z Belovara, baš za tebe, draga Bara. Pismo piše, o Barica, ostala si udovica. Tvoga dragog više nema, pokrila ga crna zemlja. Kad je čula mlada Bara, jadna se je rasplakala. Tri je dana suze lila, a četvrti razmišljala, Sve je misli izmislila, pa je grobek potražila. Zemlja joj je postelica, vedro nebo ponjavica. A letter from Belovar is here for you, dear Bara. The letter says you’re a widow now. Your sweetheart is no more, he’s covered in black earth. When young Bara heard of the news, she sobbed. Three days she shed tears, and on the fourth she began thinking. After reflecting, she went in search for her grave. The earth was her bed, the clear sky her blanket.
26.
Nesreća u rudniku Vu jezeru osemsto šezdeset devetoga, Kad je bila nesreća američkog rudnika, Ej, tužno žalosno. Pećina je počila, rudnik je zarušila, Pećina je počila, radnike zarušila, Ej, tužno žalosno. Kad su žene to počule, na goru su dobežale, Na goru su dobežale, strašne jade poslušale, Ej, tužno žalosno. Tužna je svaka žena, svaka žena i sva deca, To je, braćo, istina, ova pesem spisana, Petoga majuša. It was 1869 when the American mine disaster took place. The cave gave in and killed the miners. On hearing this, women ran to the hill where they heard terrible screams. Sad is each and every woman, each and every child. This is a true story; this song was written on the fifth of May.
27.
Đuro među ljubama Sunce zađe među dvema gorama, Đuro spava među dvema ljubama, Ej, haj, ružica, Đuro spava među dvema ljubama. Jedna mu je na rukaj zaspala, druga mu je tiho govorila: Ej, haj, ružica, "Zemi mene, Đuro gospodine. " "Vera neću, gizdava divojka, jel ti imaš brata srditoga. Ej, haj, ružica, jel ti imaš brata srditoga.» Onda išla u šumu zelenu, premetala listek i travicu, Ej, haj, ružica, dok je našla kaču jadovaču. «Pušćaj, kača, jada i čemera, da napojim brata srditoga, Ej, haj, ružica, da napojim brata srditoga.» Njezin bratec žeden z vojske jaše."Na, pij, bratec, crlenoga vina!" Ej, haj, ružica, dok se napil, mam je s konja opal. Onda išla k Đuri gospodinu: "Zemi mene, Đuro gospodine, Ej, haj, ružica, ja već nemam brata srditoga." „Vera neću, gizdava divojka, ti bi mene, kak si svega brata. Ej, haj, ružica, ti bi mene, kak si svega brata.» Đuro was sleeping between two girls. One of them said, “Đuro, take me as your wife!” Đuro refused because of her nasty brother. The girl went to the woods, got poison from a serpent, and returned home to greet her brother with a deadly drink - poison infused wine. Brother took a sip and dropped dead. The girl went back to Đuro and repeated her proposal, saying she no longer had a nasty brother. Đuro replied: “Oh, no! I won’t marry you for you’d do away with me the same way as your brother.”
28.
Pitam tebe Maro „Pitam tebe, Maro, de tvoj par počiva?“ (Pitam tebe, Maro! Pitam tebe Maro!). „Na ratkovskom polu na kuruzu pazi.“ (Na ratkovskom polu, na ratkovskom polu.) „Idi, golob, idi, pak mi para streli!“ (Idi, golob, idi! Idi, golob, idi!) Prvič puška poči, Joža gori skoči. (Prvič puška poči, prvič puška poči.) Drugoč puška poči v Jožefove prsi, (Drugoč puška poči, drugoč puška poči.) On si je zaviknul:»Jezuš i Marija!" (Jezuš i Marija! Jezuš i Marija!) Jezuš i Marija, pune prsi špriha! (Jezuš i Marija! Jezuš i Marija!) Pitam tebe Maro, jel' te boli srce? Upon Mara’s request, her lover agrees to kill her husband. Mara is haunted afterwards by the questions she keeps hearing: “Tell me, Mara, is your heart aching?”
29.
Dober večer Najnička „Dober večer, Najničko, kaj mi ti sad radiš?" „Z levom nogom sinka zibam, z rukami pak radim!“ „Tvoj se dragi je oženil, tebe je ostavil.“ „To pak nije istina, snočka je pri meni bil. To pak nije istina, snočka je pri meni bil, Snočka je pri meni bil, prsten mi je ostavil.“ „Če ne verješ, Najnička, idi na vr' gore, Tam buš čula huškanje, preveselo igranje.“ Išla Najnča vu goru, tam je čula uškanje, Tam je čula uškanje, preveselo igranje. Ona se je vrnula na žalosno srce, Odma zela motiku, nakopa korenje. Odma je pristavila bez vode i granja, Počelo zavirati, počel dragi vmirati. Njoj doleti deverec: „ Dober večer, Najnča! Kaj si to napravila? Mladi dragi vmira.“ "Nisam niš napravila, nisam ga ni vidla, Nisam niš napravila, nisam ga ni vidla." A ballad about young Najnička who is busy taking care of her baby when she hears her sweetheart is planning to get married to another. She uses magic powers to brew some roots. Her lover dies mysteriously. When she’s confronted, Najnička says: “I haven’t done anything. I haven’t even seen him.”
30.
Zove Maro zove Zove Maro, zove, zove Maro, zove, Iva na večerju. „Hodi, Iva, hodi, hodi, Iva, hodi k meni na večerju. Dišal Vajda z doma, vrezal si je kruha na četiri dane.“ Prvič puška poči na dunajskem bregu. „Beži, Iva, beži, Vajda ide dimo!“ „Nabom bežal, nabom, sama si me zvala, Sama si me zvala i večerju dala.“ Drugoč puška poči pred srednjim oblokom. „Beži, Iva beži, Vajda ide dimo!“ „Nabom bežal, nabom, sama si me zvala, Sama si me zvala i večerju dala.“ Tretjič puška poči pred hižnimi vrati: „Beži, Iva, beži, Vajda je već doma!“ „Nabom bežal, nabom, makar glavu zgubim, Sama si me zvala i večerju dala.“ Vajda v hižu stane, Maru v glavu streli: „To ti bodi, Maro, koga si ljubila!“ Puškicu je složil, na stol ju naložil, Na stol ju naložil, sam je vu se sprožil. Mara invites Iva for dinner in her husband’s absence. By the bread he took, she thought Vajda would be away for four days. However, he returned earlier than expected. When the two lovers heard Vajda’s gun shots, Mara begged Iva to leave but he didn’t listen. Vajda entered the house, and first killed Mara and then himself.
31.
Moj Đurinec vince toči Moj Đurinec vince toči v jedni vuri po polnoči. K jemu došel jeden gospon pa ga prosi njegvu ljubu. „Dej ti meni svoju ljubu, ja ti dadem sto talerov, jeden denek za spomenek, jednu nočku za ljubavcu.“ „ Idi, moja žena, idi, bumo 'meli sto taleri!“ Prošel denek za spomenek, prošla nočca za ljubavcu. „Nega moje žene dimo, stari majka, ite po nju!“ „Hodi moja sneha dimo, moj se sinek jako plače!“ "Naj se plače kak se oče, mene dimo nigdar ne bo! Koj me kupil, bo me ljubil, koj me prodal, bo me zgubil. Nesu ljube za prodaju, nek su ljube za ljubavu!“ The same story as in ballad „Đuro imal mladu lubu“ (Track 14): Đurinec agrees to give his wife for a day and a night to a gentleman who has offered money and says to her: "Go, my dear, we’ll be a hundred thalers richer.” A night and a day passed, Đurinec sends his mother to fetch his wife. The young woman refuses to come home saying: “He who has bought me will love me, he who has sold me will lose me. Lovers shouldn’t be sold but loved.”
32.
Šetal se je Niko mlad Šetal se je Niko mlad, gore dole čez jen grad. Zgledala ga Jelena sa visoki pendžera. "Hodi k meni, Niko mlad, sakrit ću te u ormar!" Došel kući Jelič-ban, traži ključe za ormar. "Z decu sem se igrala pa sem ključe zgubila." Rasrdi se Jelič-ban, lupne rukom u ormar. Ormarič se otvori, mlad se Niko nakloni. „Nič se ne boj, Niko mlad, ti si moji ženi drag. Dok sam bio ja tak mlad, bio sam još vekši vrag. Preko plota skakao, u koprive padao, mlade cure ljubio, stare žene grlio. „ Young Niko was strolling through town when Lady Jelena saw him. “Come, visit me Niko, I’ll hide you in my closet (if necessary).” Jelič-ban (her husband) came home and asked for the closet key. “I was playing with the children and I lost it.” Enraged, Jelič-ban punched the closet door. The door opened and young Niko greeted him with a bow. “Don’t fear young Niko, my wife likes you. When I was young, I was a worse devil than you. I jumped over many fences, fell into nettles, kissed young girls, and hugged old women.”
33.
Kad sam došel iz tabora Kad sam došel iz tabora, nađem ženu i šogora. Šogor spava na blazini, a ja jadan na ledini. Šogoru se gulaš kuha, a ja jadan želen kruha Šogoru se vino toči, a ja jadan vodu loči. Šogoru se pile peče, a ja jadan niš' ne reče. When I came back from war I found my wife and brother-in-law at home. My bother-in-law sleeps on sheets and I sleep on rough ground. A stew is cooked for my brother-in-law while I starve for bread. Wine is poured for my brother-in-law while I gulp on water. A chicken is cooked for my brother-in-law, and I, poor pitiful me, I say nothing. BONUS Dio pjesme/ Part of the song Oj, ti tožni človek Glazba/Music: Traditional/tekst/Lyrics: Traditional (Hrvatsko zagorje) Aranžman/Arrangement: Dunja Knebl, Tomo Sombolac Oh you poor man, why are you here on Earth? You’re here in this world like dew on a flower; Like a rose in a garden. The wind rises and blows the dew away, The sun shines and the flower withers. .

about

Znamo da je ljubav često pokretač lijepoga na ovome svijetu. No mi, "najinteligentnija bića na zemlji", i dalje se ubijamo i to "u ime ljubavi"! Strast/ljubav čini da se ponekad ubijamo pojedinačno, a potpuno nam je "normalno" postalo masovno ubijanje jer idemo i u ratove "u ime ljubavi"! Od pamtivijeka povijest se ponavlja. Ove balade nam donose priče iz nekih davnih vremena, no kao da se događaju danas. Nađe se poneka balada s bajkovitim hepiendom; nažalost, takve priče su i dalje u manjini...

Kad ćemo već jednom postati mudriji?

We know that love often sets in motion many lovely things in this world. However, we, "the most intelligent beings on Earth" continue to kill each other "in the name of love". Sometimes we kill each other because of passion/love, but mass killing is also "normal" because we go to war "in the name of love". From the beginning of time history keeps on repeating itself. These ballads bring stories from ancient times, but it seems as if they are taking place today. There are some ballads with happy fairy-tale endings, but alas, murder ballads prevail...

When will we ever learn?

Ove balade hrvatske su tradicijske pučke popijevke, pretežito iz kontinentalnih dijelova Hrvatske - Međimurja, Hrvatskoga zagorja, Podravine, Prigorja. Mnoge nisu dosad snimljene te se baziraju na zapisima stihova i nota prema istraživanjima i interpretaciji Dunje Knebl.
U stvaranju obrada pridružili su joj se Hrvoje Nikšić (1 - 21) i Tomo Sombolac (22-33).

These ballads are all traditional Croatian folk songs, mostly from continental areas such as Međimurje, Hrvatsko zagorje, Podravina, Prigorje. Many of the songs have never been recorded, and are based on written notes of folk lyrics and music researched and interpreted by Dunja Knebl.
She was joined by Hrvoje Nikšić (Tracks 1- 21) and Tomo Sombolac (22-33) in making the arrangements.

Tracks 1 - 21
Snimio/Recorded by: Hrvoje Nikšić (KRAMASONIK STUDIO, Zagreb)
Miksanje i produkcija/Mixing and production by: Hrvoje Nikšić, Dunja Knebl
Mastering: Hrvoje Nikšić
Aranžmani/Arrangements: Dunja Knebl, Hrvoje Nikšić

Dunja Knebl: glas/vocals, gitara/guitar, kalimba, frame drum, šuškalice/shakers
Hrvoje Nikšić: melotron/mellotron, indijski harmonij/Indian harmonium, kalimba, okarina, frame drum, šuškalice/shakers
Kim Burton: električni klavir/electric piano (Track 2)

Tracks 21 - 33
Za stvaranje ovog albuma koristili su se tonski zapisi skinuti s video materijala snimljenog za vrijeme jedne probe i dviju izvedbi glazbene predstave Dunje Knebl i Marija Kovača „Oj, ti tožni človek“.

These tracks were created on basis of audio recordings taken from video material filmed during one rehearsal and two shows of “Oj, ti tožni človek”, a musical performance by Dunja Knebl and Mario Kovač.

Video materijal snimio / Video material filmed by: Bojan Slevec
Post produkcija i mastering / Post production and mastering: Hrvoje Nikšić

Aranžmani/Arrangements: Dunja Knebl, Tomo Sombolac
Dunja Knebl: glas/vocals, gitara/guitar; Tomo Sombolac: glas/vocals, gitara/guitar, frame drum, djembe; Nenad Kosak: glas/vocals, flauta/recorder, šuškalice/shakers; Danijel Domazet: glas/vocals, djembe,
Izvođači-pjevači/Performers-singers : Danijela Biondić Vidaković, Florence Fabijanec, Irena Lovčanin, IvanaMarijančić, Renata Lančić, Tomislav Vidaković, Sandra Volčanšek

Grafičko oblikovanje / Graphic design: Biljana Knebl
Kolaž na naslovnici / Cover collage: Dunja Knebl)
Photo: Hrvoslava Brkljačić

credits

released March 22, 2017

GNGR051

license

all rights reserved

tags

about

Dunja Knebl Zagreb, Croatia

I have recorded 16 albums of less known or forgotten traditional Croatian folk songs released by different labels as compact discs, 3 of which are on BC. Here you can also find my recordings of folk songs from some other countries I have lived in (free download), some live concerts from the past (free download), and my singer-songwriter album Love Li(v)es. ... more

contact / help

Contact Dunja Knebl

Streaming and
Download help

Redeem code

Report this album or account

If you like Dunja Knebl, you may also like: